Grad Križevci nalazi se u jugozapadnom dijelu Koprivničko-križevačke županije, 57 km sjeverno od Zagreba na križanju prometnica koje povezuju Zagreb, Koprivnicu, Bjelovar i Varaždin. Jedna od asocijacija na ime grada, slučajno ili namjerno, upućuje nas na križanje puteva, pa je tako na ovom području još od antike i srednjeg vijeka bilo križište prometnih pravaca. Križevci su jedan od najstarijih srednjovjekovnih gradova sjeverne Hrvatske. U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje u ispravama kralja Bele III iz 1193. godine pod imenom Cris (Križ). Grad je u početku bio podijeljen na dva dijela: Gornji i Donji Križevac (Gornji i Donji grad). Prilikom osnutka Gornjega grada kao novog naselja, ban Stjepan dodjeljuje mu povlastice slobodne i kraljevske varoši. Bilo je to 24. travnja 1252. godine i taj dan slavi se danas kao Dan grada. Donji grad povlasticu slobodnoga i kraljevskog grada dobiva 1405. godine od kralja Sigismunda (Žigmunda) s pravom podizanja gradskih bedema. Tu je kasnije smještena carska vojna posada, sastavljena uglavnom od stranaca. Česte razmirice sa stanovništvom Gornjeg grada riješila je tek austrijska carica Marija Terezija u 18. stoljeću, ujedinivši 1752. godine dva Križevca u jedan grad koji tada nosi ime u množini – Križevci. Tada je carica ujedinjenom gradu dodijelila grbovnicu s opisom zajedničkog grba. Izgled toga grba, uz neka pojednostavljenja, zadržan je i danas kao službeni grb grada Križevaca. Važnost Križevaca porasla je još više od trenutka kada se ovdje počinju održavati hrvatski državni sabori. Od tridesetak sabora u povijesnom pamćenju ovdašnjeg stanovništva najviše je ostao onaj iz 1397. godine kada je kralj Sigismund na prijevaru dao ubiti hrvatskoga bana Stjepana Lackovića i neke od njegovih pristaša. Zbog toga je taj sabor ostao zapamćen kao „krvavi križevački sabor“. Ovjekovječio ga je 1914. godine znameniti hrvatski slikar Oton Iveković na velikoj slici koja se čuva u drevnoj crkvi Sv. Križa u centru Križevaca.