Rođen krajem 16. st. u Križevcima, pravim imenom Marko Krizin, odabrao je svećenički poziv, studirao teologiju i filozofiju u Beču i Grazu, zatim boravi u Rimu. Kasnije kanonik u Ostrogonskoj biskupiji, profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi u Slovačkoj. U vrijeme tridesetgodišnjeg rata našao se u Košicama, gdje je zajedno s Melchiorom Grodzieckim i Istvánom Pongráczom uhićen, mučen i pogubljen u Košicama 1619. godine. Od 1904. slavi se kao Blaženi Marko Križevčanin, kanoniziran u Košicama 1. srpnja 1995. godine. Sveti Marko Križevčanin treći je hrvatski svetac, a na njegov se blagdan u Križevcima okuplja veliki broj vjernika. Program proslave Dana Svetog Marka Križevčanina, zaštitnika grada Križevaca, Koprivničko-križevačke županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije, održava se krajem kolovoza do sredine rujna, a ispunjeni su mnogobrojnim duhovnim sadržajima.

Dan grada Križevaca slavi se 24. travnja, a vezan je uz spomen proglašenja slobodnoga kraljevskoga grada Križevaca 24. travnja 1252. godine. Toga dana je ban Stjepan proglasio i uspostavio novi kraljevski grad u Križevcima davši ljudima koji u njemu stanuju iste sloboštine koje su uživali građani Griča i Novog grada Zagreba. Povelju bana Stjepana potvdio je kralj Bela IV 16. kolovoza 1253. godine. Na taj se dan u gradu tradicionalno održavaju mnogobrojne kulturno-umjetničke manifestacije.

Tradicionalna pučka svečanost i trodnevna kulturno povijesna manifestacija koja se održava sredinom lipnja već više od četiri desetljeća, počevši od 1968. godine. Temelji se na legendi iz 14. stoljeća koja govori o pomirbi križevačkih purgera i kalničkih šljivara. Davne 1242. godine pred najezdom tatarskih osvajača kralj Bela IV. sklonio se sa svojom vojskom pod okrilje kalničkih zidina, grada smještenog na obroncima Kalnika. Upornost tatarske vojske da prodre u unutrašnjost zidina i porazi kraljevu vojsku osujetili su kalnički seljaci koji su hrabre vojnike prehranjivali domaćim šljivama. Krepko voće dalo je kraljevim vojnicima snage da izdrže do kraja i odbiju tatarski napad. Zbog toga je Bela IV. svim seljacima koji su im pomogli dodijelio plemićke titule. Taj potez razljutio je križevačke purgere, čiji je bijes trajao godinama sve do slučajne ženidbe jednog kalničkog šljivara i purgerske djevojke. Njihova svadba bio je ključni trenutak pomirenja. Stoga Križevčani danas izvode scenski prikaz tog događaja. Predstavom se ključevi grada predaju u ruke varoškog suca i započinje tri dana općeg slavlja.

Proslava Martinja, važan je događaj za svakog vinogradara i vinara jer je to dan kad mošt sazrijeva i pretvara se u vino, te se šaljivim ceremonijalom obavlja krštenje mošta. Martinje se odvija prema Križevačkim štatutima, popularnom vinskom ceremonijalu i prvim pisanim pravilima ponašanja u veselom društvu i za punim stolom. Pri tome se drže zdravice domovini, pajdašiji i lepšem spolu. Danas se njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu.

Sveti Vinko ili Vincekovo vinogradarski je blagdan koji se slavi 22. siječnja. Vinogradari na Vincekovo odlaze u vinograde i odrežu dvije-tri grančice s pupovima te se ostavi kraj prozora da bi se moglo pogoditi da li će vinogradarska godina biti rodna i plodna. U vinogradu se obavlja obred vješanja kobasica koje naznačuju želju za dobrim urodom.